Svi smo u ratu

Korištenje filmskih pojmova možda je otrcano, ali nije deplasirano. Novi rat na Bliskom istoku još jedan je koji ljudi izvan ratne zone gledaju kao publika pred ekranima. Zahvaljujući tehnologijama ovaj i ostali ratovi - opet je otrcana, ali ne i deplasirana fraza - ušao je u naše domove.

I u glave.

Svi smo u ratu. Ako ne izravno, onda kao publika - navijačka ili ravnodušna ili pokošena viđenim.

Ekonomske i mentalne posljedice

Ovaj rat u trajanju, za koji je nemoguće reći kada i kako će okončati, donosi nove šokove: naftne, ekonomske, inflatorne... Tek što su ekonomije oporavile se od šoka 'munjevitog' ruskog rata u Ukrajini kojemu se ne nazire kraj, pokrenut je ovaj koji će svijet iznova udariti snažno bez obzira na to bude li trajao 'samo' četiri tjedna, kako predviđaju mnogi, ili četiri mjeseca ili četiri godine.

Valovi ratova poput ovog prelijevaju se najprije na svjetske burze, potom na nacionalne ekonomije, a onda i na kućne budžete. Posljedice udara i razmjere štete na vlastite novčanike možemo posve točno izračunati i odvagati.

No mentalnu štetu ovog i ostalih trajući ratova ne možemo, barem ne odmah, a vjerojatno je veća, teža i razornija u svojim podmuklim učincima.

Ratno stanje je trajno stanje

Već četvrt stoljeća živimo u ratnom stanju kao trajnom stanju. Rat je prisutan čak i tamo gdje ga nema. Konzumiramo ga, posredno smo u njemu od rušenja njujorških Tornjeva blizanaca - dotad nepojmljivog događaja s kojim smo ušli u 21 stoljeće - do ovoga u Iranu koji vodi 80-godišnjak sa šiltericom na kojoj je natpis naziva zemlje kojoj je na čelu. Ujedno i samoustoličeni doživotni predsjednik Odbora za mir.

Svo to vrijeme izloženi smo letalnoj medijskoj dozi patnje i stradanja, prizorima eksplozija, trupala i ruševina koje su još trenutak prije bili nečiji dom. Naspram ovoga, Hladni rat doima se kao subotnje popodne na dječjem igralištu.

Ovdje su mnogi iskusili prave ratove ranih devedesetih, ali njihovo "mi smo to vidjeli uživo" za današnje generacije ima sasvim drugo značenje.

Ratovi na dlanu

Uživo smo u svim ratovima koji se vode. Babavangaška gatanja o trećim svjetskim ratovima koji počinju svake godine već desetljećima uzastopce posve su izlišna jer pravi, veliki oružani rat može biti samo još jedan - nuklearni rat, a taj se vjerojatno nikada neće dogoditi. U međuvremenu živimo treći svjetski rat kao seriju lokalnih i regionalnih ratova globalnih dosega i učinaka, koji nisu samo oružani nego i ekonomski, propagandni, kibernetički, ukratko - hibridni.

No prizore leševa i gorućih zgrada skladištimo u svoju memoriju.

A ti prizori bivaju sve brutalniji jer posredovani u visokoj rezoluciji izgledaju stvarniji. Ratove pratimo uživo, iz minute u minutu u timelineu, ne više nužno u primetimeu. Praktički smo, kao publika, na prvim crtama gdje padaju projektili i obrušavaju se dronovi, tamo gdje pametne bombe pogađaju birane ciljeve, a one glupe uništavaju nasumične. Ratni sukobi i u krvi gušene revolucije dostupni su nam na dlanu. Doslovno. I odande, iz ekrana, u prividnoj sigurnosti, sijevaju bombe, šiklja krv i diže se dim.

Veterani medijski proživljenih ratova

Jesmo li trajno mentalno oštećeni time ili smo otvrdnuli na te prizore postavši veterani medijski proživljenih ratova? Jer prizori stradanja iz jednog u drugi rat samo se talože u (pod)svijesti.

Nema više šoka - ili sasvim kratko traje - kakav je onomad 1992. izazivala snimka psihopatskog glasa Ratka Mladića dok je telefonom davao monstruoznu naredbu srpskim artiljercima na brdima iznad Sarajeva: "Razvucite im pamet da ne mogu spavati".

Ili snimka aviona koji se zabija u neboder Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 11. rujna.

Nema predaha između ratova

Sve ono čemu danas svakodnevno svjedočimo - eksplozije u Harkivu, dim iz ruševina u Gazi, bliješteće eksplozije nad Teheranom ili Jeruzalemom - gledamo na sigurnom pred ekranima koji nas razdvajaju od pune stvarnosti, vjerojatno ne bivajući svjesni koliko i nas, poput pametnih bombi, precizno pogađaju.

Svi smo u ovom ratu kao i u ostalima koji traju u prijenosu uživo. Nema neutralnosti, nekog mentalnog švicarstva koje bi nas sačuvalo ili sklonilo pod stol.

Rat je od početka ovog milenija trajno stanje svijeta i naših života - dvadesetak ih je dosad bilo ili još traju. Sve smo ih, htjeli-ne htjeli, manje ili više pratili i ispratili. Kad god završio ovaj 'Epski bijes' i 'Ričući lav' s Iranom, počet će novi. Predsjednik Odbora za mir već najavljuje da će Kuba biti sljedeća. Ako se sama ne preda.